O nama

Sigurno ste barem jednom bili u neprilici da kišobran, umjesto da Vas zaštiti od kiše, u najnezgodnijem trenutku otkaže poslušnost i okrene Vam leđa, te Vas prepusti na milost i nemilost vremenskih nepogoda? Prvo što Vam tada pada na pamet vjerojatno je baciti ga u najbliži kontejner. No brzopletost nije i najbolje rješenje, pa valja bolje razmisliti. U pravoj šumi trgovina koje niču kao gljive nakon kiše i privlače poglede prepunim izlozima, skloni smo od šume ne vidjeti drvo. Vjerojatno neki nisu ni primijetili da centru Karlovca, u povijesnoj staroj Zvijezdi, postoji radnja koja odolijeva vremenu već 64. godinu, počevši sa radom 1955. u Gundulićevoj 1 u zgradi poznatijoj kao Bundeshaus, a 1965. preseljena na današnju adresu, gdje je najdugovječnija u Radićevoj ulici, nekadašnoj žili kucavici ovoga grada  i izmedju ostalih usluga nudi popravke njihovih potrganih kišobrana.

Vlasnik ovog danas nadasve izumirućeg obrta je karlovčanin Darko Šporčić, čiji je otac Slavko radnju u Radićevoj ulici otvorio još davne 1955. godine, došavši iz rodnog Zagorja nakon što je završivši školu za kišobranara u Kranju još i prije drugog svjetskog rata,  saznao kako u gradu na četiri rijeke traže upravo te obrtnike. Od 1972. godine djelatnost je proširena i izradom i popravkom kožne galanterije, pa obrt Šporčić tako ovih dana slavi već više od 64 godine neprekinutog rada, postavši već odavno dio gradske tradicije, a kroz to vrijeme prvotna ponuda ručne izrade i popravaka kišobrana je nadopunjena bogatim izborom novih kvalitetnih kišobrana, štapova za hodanje te uglavnom unikatne kožne galanterije.

Nekad je za obrtničim proizvodima vladala potražnja i u neku ruku imati torbicu ili kišobran ručno izrađen kod obrtnika, bila je stvar prestiža. Ali i u današnjim vremenima kad su i poznati veliki proizvođači  prisiljeni pratiti trendove, pa su dugovječnost i kvaliteta u drugom planu, u ovoj radnji se mogu kupiti i posebne vrste kišobrana, od onih ručne izrade do kišobrana s lampicom ili anti-vjetar kišobrana.

Ova hvalevrijedna tradicija  nam ukazuje da i u današnjem konzumerizmu još uvijek je moguće održati sentimentalne  vrijednosti uz predmete koje nas vežu za neka lagodnija vremena, jer kvalitetni kišobrani iz nekih drugih vremena u stanju su izdržati i preko 50 godina. No, svaki dan je drukčiji i svaki predmet koji dođe na popravak ili izradu u ovu radnju nosi nove izazove, a Darko pokazuje da je i više nego spreman i željan odgovoriti na njih.

Uz posao Slavko je bio aktivan i u obrničkim institucijama te je tako bio izabran i u Sabor kao predstavnik svih zanatlija Hrvatske u mandatu od 1974. do 1978. godine. Početkom 1991. godine otac Slavko i majka Milka odlaze u mirovinu, a obiteljski obrt nastavlja sin Darko, te se danas osim njega u čitavoj Hrvatskoj ovom djelatnošću  bavi tek još jedan zagrebački obrtnik.

Još sam kao dječak često promatrao roditelje kako rade, a već u sedmom razredu osnovne škole znao sam gdje će biti moje radno mjesto. Stariji brat krenuo je na fakultet, pa je bio logično da ja nastavim obiteljsku tradiciju. Kako u Karlovcu nije bilo takve srednje škole, u Zagrebu sam upisao tadašnji Obrazovni centar za tekstil, kožu i obuću, gdje sam stekao zanimanje kožnoga galanterista kao jedini muški polaznik u svojoj generaciji, no djetinjstvo i rana mladost provedena uz vrsnog kišobranara vrijede više od bilo kakve škole  – priča 48-godišnji Darko.

Kroz ovih preko 64 godine u našem obrtu gotovo da i nema stvari koje nismo popravljali, a da je barem djelomično vezana uz kožnu galanteriju. Zbog toga nas stvarno više ništa ne može iznenaditi, iako mnogi dolaze sa strahom kako ćemo reagirati na njihove “čudne” zahtjeve ne znajući da smo to već više puta radili. Raspon je priličan, od sitnica poput futrolica za ključeve, mjerne instrumente i preko razne opreme za motocikle do opreme za hokej, streličarstvo, a već smo popravljali čak i takve stvari kao što su dječja kolica, lutke, kape, šatori i dr. Montaža drukera na jakne ili gumbi na hlače je već gotovo standardna, a o izradi po narudžbi bolje da i ne govorim, jer je tu zbilja bilo svega i svačega. Interesantno je da smo mi obično posljednji kojima se obraćaju za pomoć kad iscrpe sve druge mogućnosti, pa nerijetko moramo popravljati i nestručne pokušaje onih koji su pokušali prije nas. Događa se i to da mi dolaze ljudi iz Zagreba jer se sa nekim kompliciranim popravcima nitko od galanterista u Zagrebu ne želi zamarati. Za mene bi bilo najbolje da na popravak primam samo proizvode koje smo mi napravili, kao što to radi većina mojih kolega iz metropole, ali nažalost prisiljen sam raditi gotovo sve, ističe Šporčić. Ljudi ne znaju što kupuju. U Hrvatskoj nema proizvodača čije torbe nisam popravljao, a bezbroj puta sam se uvjerio da su torbe najlošije kvalitete one koje dolaze iz uvoza, a razni poznati brandovi im nerealno drže cijenu. To je pak posebna priča. Problem je i stav naših ljudi da je većina stvari koje dolaze sa razvikanim markama bolje i kvalitetnije od onog što je proizvedeno kod nas. Tako se i događa da se kupuju remeni po 200 kn zbog “marke” a zapravo postaju vlasnici kartoniranih remena koji nemaju veze sa kožom. Rezultat se vidi nakon dva mjeseca nošenja. Događa se to djelomično i zbog neznanja trgovaca koji prodaju takvu robu da zapravo i ne znaju što prodaju. U našem poslovanju takve stvari su nemoguće. Osim stručnosti koja je posljedica školovanja i dugogodišnjeg iskustva kod nas kupac dobije i objašnjenje i savjet uz bilo koje pitanje vezano uz naš posao. Na sve naše proizvode dajemo garanciju od godinu dana, a kvalitetni kožni remeni ili torbe moraju “izdržati” i po 10-tak godina, a i duže. Zasigurno ne bismo mogli opstati na tržištu preko 64 godine u ovim teškim uvjetima da iza nas ne stoji kvaliteta – kaže Darko.